Razigrane klavijature, sirovi bubnjevi i zvukovi “pokvarene” ritam-mašine, gitare, kromatski nemir i obilje boja — na papiru zvuči opasno, možda čak i nepredvidivo. No oni koji prate Andreu znaju da vješto i precizno upravlja tim elementima, a rezultat je zvuk koji je svjež, hrabar i autentičan.
Iako je album „Kajdanka“ gotovo u potpunosti instrumentalan, njegova glazba ne djeluje nijemo. Naprotiv — pojedine dionice zvuče izrazito lirično, kao da vam nešto žele poručiti. Andreine kompozicije pozivaju na osobnu interpretaciju i nude slobodu doživljaja, ostavljajući prostor slušatelju da sam pronađe vlastitu priču unutar zvučnog pejzaža.
