Amorphis je, nakon dugih devet godina, ponovno zasvirao pred zagrebačkom publikom i nije razočarao - njihov povratak obilježen je nezaboravnim nastupom koji je oduševio prisutne i podsjetio nas zašto su jedan od najvažnijih bendova na svjetskoj metal sceni.
Vraćam se na Island. Nažalost, ne za pravo. Jednom kad svijet izađe iz ovog ludila i aerodromi počnu ponovno funkcionirati, otići ću tamo.
Rijetko kad dobijemo nastupe koji su potpuno različitih žanrova, ali usklađene atmosfere pa čak i imena. Árstíðir (Sezone), Myrkur (Tama) i Sólstafir (Sunčeve zrake) jedan je takav, vrlo odličan primjer. Kombinacija komornog indie popa, black folk metala i post-metala nešto je što trebate čuti da biste povjerovali. Mi jesmo. Bilo je odlično.
Island je s vremenom postao sinonim za neobičnu, ali upečatljivu glazbu. Nakon Björk i Sigur Rósa, sljedeći po redu alternativni dragulj jest Sólstafir. Već neko vrijeme intrigiraju svjetsku publiku svojim zvukom klasificiranim kao post-metal. Dakle, post-rock tendencije razvijanja melodija i zvučnih pejzaža, ali pod okriljem metala – ipak je to jedan od glavnih izvoznih proizvoda Skandinavije. Ove godine vratili su nam se s novim uratkom „Berdreyminn“ tik pred nadolazeći koncert u Tvornici. Budući da u prijevodu ugrubo znači „sanjar predstojećih događaja“, prikladno je.