Peti kupe veljaču zatvara uz najjaču dozu funka, soula i jazz-popa 28. veljače 2026. koncertom The Bastardz, institucijom groovea koja desetljećima plovi na relaciji Zagreb–Amsterdam, a sa sobom dovode jednog i jedinoga – Ramba Amadeusa.
Funky duet grupe The Bastardz i Ramba Amadeusa pod imenom “Močvara” briljantan je, glazbeno i tekstualno duhovit spoj urbanog funk groovea s daškom jazza, funka i hip-hopa. Singl karakteriziraju satirična i humoristična lirika te prepoznatljiva zvučna slika Ramba Amadeusa.
Rambo Amadeus vraća se u svoj omiljeni zagrebački klub, a u Saxu u Palmotićevoj nastupit će u subotu 21. ožujka 2026.
Bilo je i za očekivati da će sinoćnji koncert Ramba Amadeusa u Sax!-u biti rasprodan. Ulaznice su planule, ispred kluba se još moglo vidjeti nekoliko ljudi koji su prije koncerta prodavali viškove karata, ali to je bilo to.
To da je Rambo Amadeus održao koncert u Zagrebu, to je zaista već davno prestala biti vijest. Dapače, vjerujem da bi hipotetska situacija u kojoj Antonije Pušić dopusti da prođe godina dana bez da nam ukaže svoju dragu facu podno Sljemena bila smatrana skandaloznom, i u najmanju nas ruku natjerala da se zabrinemo za njegovo zdravstveno stanje. Ovoga sam ljeta, pišući s Rambovog nastupa u Varaždinu na Špancirfestu, obavijestio pučanstvo kako mi je čovjek nakon svirke prišapnuo kako neće više svirati u Saxu, jer si on kao ozbiljan čovjek ne može dopustiti loše kritike s koncerata. Izgleda da se, suprotno mojim nadanjima, tada nije šalio. Rambova višegodišnja stalna zagrebačka baza u Palmotićevoj je ovom prilikom ustupila privilegiju ugošćivanja Svjetskog Mega Cara Vintage Industrial Baru. Kako je to sve tamo prošlo, reći ću vam sad.
U nastojanjima da si stvorim uspomene diljem Lijepe Naše, Karlovac i ja smo se od pamtivijeka nekako mimoilazili. Sumornim i mrtvim mi se uvijek činio taj grad dok sam ga pospano skenirao iz jurećeg automobila, a taj je dojam učvršćivala i činjenica da se rijetko kad dogodi neki koncertni aranžman koji bi mi zapeo za oko i privukao me tamo. A kad se i dogodi, onda u Zagrebu bude nešto dovoljno dobro da me spriječi u odlasku. No, kombinacija Udrigrounda, Ramba Amadeusa i Spleen G-a u Maloj sceni Hrvatskog doma pokazala se neodoljivom (tim više što se u Zagrebu moglo samo na Mašinko i Debeli Precjednik), i eto ti nas u vlaku.
Špancirfest je u punom jeku. Drugi dan, također poznat i kao subota, je donio vrlo toplo vrijeme koje je za posljedicu imalo horde šetača u razgledavanju gradskih ulica i njihovog sadržaja. Sadržaja koji je toliko bogat i raznovrstan da bi ga, budući da se ovdje ipak radi o nekakvom glazbenom izvještaju, bilo neizvedivo pobrojati. Jer potrajalo bi. Sve što vam mogu reći je da, ako posjetite 18. Špancirfest, nema teoretske šanse da kući odete nezadovoljni. Dobre vibracije i nasmiješena lica na svakom koraku, a koraka bezbroj. Tako da se u tim shemama dan "ubije" neopisivo lako, i čovjek shvati da koncerti samo što nisu.
Tamo, tamo daleko, iza mnogo gora. Tamo gdje se visoke planine stapaju s morem, tamo gdje je ledina puna mrča (drača), a maslina rodi svake četiri godine. Ondje gdje umjesto zemlje čupam kamen, a smokava i murvi po podu je koliko i kamenja na plaži. Jer tamo nitko ništa neće da radi, svi bi samo ležali. Od tamo, daleko iza sedam gora i sedam mora, nalazi se Crna Gora. U njoj postoji jedan grad imena Kotor, poznat kao "Zaljev hrvatskih svetaca".