Pridjevi u Vintage Industrial Baru
Pridjevi su se u našim životima prije par godina pojavili prilično iznenadno. Nikakvih svirki, nikakvih najava ičega, nikakvih intervjua i onda odjednom – album. Album koji mi je isprva bio solidno djelce, samo da bi mu se konstatno vraćao i svakim novim slušanjem se sve više navlačio, sve do sadašnjeg stadija u kojem ga smatram nečim ponajboljim što se kod nas u zadnje vrijeme pojavilo. Da stvar bude bolja, očito nisam jedini koji tako misli. Dapače. Još od prvog koncerta u prepunoj Močvari, pa sve do ovog o kojem vam upravo pišem, Pridjevi nemaju ni najmanji problem s okupljanjem pozamašne brojke ljudi na svojim koncertima. Zanimljivo je to, sudeći po YouTube pregledima i Facebook likeovima (tim ultimativnim lučonošama pravde i istine), ne bi čovjek baš mogao naslutiti da će im kao od šale svugdje nahrupiti 500 ljudi. No, ima nešto teško objašnjivo, misteriozno i magično u njima. Neka magnetska privlačnost, skoro pa nadrealna sposobnost da ti uđu pod kožu. Pa čak i ako ih nikad prije nisi čuo i jedva da znaš tko su (svjedočio sam jučer solidnom broju takvih slučajeva), i dalje želiš ići čuti te Pridjeve.