Vijest da će Vesna Pisarović na Brucošijadi FER-a ponovno izvesti svoje najveće hitove još je uvijek goruća tema svih razgovora u studentskim menzama, predavaonama, kafićima i redovima na referadama.
Videosekcija KSET-a marljivo snima nastup svakog izvođača na Brucošijadi FER-a. Ponekad isti posao nije nimalo jednostavan, zbog nemilosrdne rulje koja ruši sve pred sobom. Odabrali smo osam najboljih snimaka s kojima se možete zagrijati za ovogodišnje izdanje. Uz, naravno, ponavljanje najvećih hitova Vesne Pisarović.
Vesna Pisarović na Brucošijadi FER-a izvest će samo najveće hitove uz koji su obilježili odrastanje ovogodišnjih brucoša i onih koji se tako osjećaju. Nedavno se preselila u Berlin i započela karijeru kao jazz glazbenica, no od Brucifera je dobila, kako kaže, poziv koji se ne odbija. Otkrila nam je što sve možete očekivati od njenog skorašnjeg nastupa, ali i zašto voli Sajsi MC.
Ususret ovogodišnjoj 37. Brucošijadi FER-a, koja će se održati 10. studenog 2018., odlučili smo malo proputovati kroz vrijeme i vidjeti kako se ova manifestacija razvijala kroz protekla četiri desetljeća.
Osim Božića, Uskrsa i sličnih stvarčica, dobar dan za osvijestiti kako vrijeme brzo teče je i Brucošijada FER-a. Razmak između svake dvije je osjetno kraći svake godine, to će potvrditi svatko osim starog realista kalendara. Dakle, ovogodišnja se održala, to će vam isto potvrditi svatko, iz prostog razloga što je svatko bio. Red za ono malo preostalih karata na ulazu je već sat vremena prije otvaranja blagajni bio pozamašan, jednostavno narod voli doći. Grandioznost i masovnost samog događaja je odavno prerasla stadij u kojem je krucijalno tko svira, dojma sam da za headlinere stave Dekubitus da bi svejedno bilo pet milijuna ljudi. Kako na samom FER-u, tako i na Martinovci prije, punktu na kojem jednom godišnje supkulturnim i svjetonazorskim razlikama kopni važnost, pa onda možete sresti sve one ljude koji su vam dragi ali ih inače nikad ne viđate, jer se krećete u nekim drugim krugovima.
Poseban je to status, i samo se vrlo rijetki glazbeni događaji u nas mogu pohvaliti da su ga dosegli – ono kad čovjek može biti siguran da će se okupiti mali milijun (za kojeg se nedavno otkrilo da je otprilike za centimetar i po manji od velikog milijuna) ljudi, pa tko god da svirao. Brucošijada FER-a je, jasno je to svima, upravo jedan takav event, i svaka joj čast. Jedan od onih narodnih skupova prilikom kojih te toliko puta opizde laktom u rebra, isprolijevaju pivom po glavi i nagaze ti na mali prst, da svečano sam sebi obećaš da se više nikad nećeš vratiti u to grotlo srdžbe i agonije. Tri stotine i šezdesetak dana kasnije, eto te – veselo cupkaš po Martinovki i brže bolje dovršavaš vino jer ne možeš dočekati da uđeš unutra, budući da Jeboton već svira.