EP je inače trebao biti standardna demo snimka. Međutim, nakon pozitivne reakcije odlučili su ga izdati za neovisnu izdavačku kuću 206 Records. Budući da nisu imali neke prihode, radili su po dva posla da bi ga mogli priuštiti. Iako je Goeff Tate nastupao s ostalim članovima, nije bio punopravni član te inače nije bio zainteresiran za obrade kojima su se dotad bavili. Nakon dobre prodaje EP-a ipak se predomislio, a i uklopio. Njegovo fućkanje na početku „The Lady Wore Black“ nije bilo namjerno jer je samo htio dočarati atmosferu, ali se svima dopalo pa je i ostalo. Sve ostalo je više-manje u skladu sa zvukom tipične demo snimke.
Gitare su grube, skoro „kreštave“ te im nedostaje težine kako bi ostvarile veću prisutnost. Bubnjevi su pak vrlo mutni i nisu najbolje definirani. U svemu tome najbolje je prošao Tateov glas koji se čak dosta dobro čuje uzevši u obzir sva ograničenja snimke. Tonovi također variraju. Srednji su u redu, dok su visoki praktički nepostojeći. Najviše se čuju niski, primarno oni bas pedale i basa, mada su i oni nedovoljno definirani da bi ih se razaznalo kako treba. Zvuk je stoga poprilično prigušen i pomalo mutan. Ok, očito je da nisu imali financijskih mogućnosti, ali barem je master mogao biti jasniji. Veća jasnoća je ponekad bolja od muljavosti. Možda vam uši prokrvare, ali barem znate što slušate.
„Queensrÿche“ možda nije bio revolucionaran početak, ali je bio solidan. Uzevši u obzir EP-ove drugih bendova na početku karijere, njegova je produkcija čak prolazna. Barem je opravdala kičasti spot za „Queen of the Reich“.
Godina izdanja: 1983.
Verzija: Originalno američko izdanje.
Strana A:
- Queen of the Reich
- Nightrider
Strana B:
- Blinded
- The Lady Wore Black