Specijal

For the Record: Frank Zappa – „Apostrophe (‘)“

Frank Zappa jamačno je bio jedan od prvih pravih ekscentrika u rocku. Također je bio i dosta svestran što se moglo vidjeti po njegovoj opsežnoj diskografiji, mada je i „opsežno“ vrlo nedostatna riječ za količinu materijala koju je izdao za života. Bilo je tu svega i svačega, od rocka i jazza pa do klasike i avangarde. Štogod vam srce poželjelo, on se u tome vjerojatno okušao. Unatoč njegovoj produktivnosti, većina diskografije nije bila ni približno komercijalno uspješna kao u nekih drugih, „lakših“ izvođača. Ipak je trebalo imati podosta živaca za većinu njegova opusa. Naravno, postoje i iznimke, a među njima je „Apostrophe (')“.

13. 4. 2020. • Mladen Šlogar

Jedan od njegovih rijetkih albuma koji se probio na komercijalnim glazbenim ljestvicama, „Apostrophe (‘)“ posjeduje vrlo bogat repertoar različitih zvukova. Nažalost, nisu uvijek najbolje kvalitete. Zappin glas, kao i na većini prijašnjih albuma, i dalje se nalazi ispred instrumenata u miksu što zna često odvraćati pažnju. Također, kao i na „Over-Nite Sensation“, zvuči tvrdo i umjetno. Dodajte tome da su sibilanti često preoštri, kao i gitare, te dolazite do rezultata koji je ponekad pravi izazov za slušati – osobito ako upotrebljavate slušalice pa sve zvuči još bliže slušatelju te napadnije. Za razliku od njih, ksilofon, saksofon i bubnjevi mnogo su bolje snimljeni te ih je užitak čuti – barem dok ne ulete „kreštaviji“ elementi i izbace vas iz takta ako već ne iz fotelje, a čak ni ti instrumenti nisu uvijek najljepšeg zvuka.

Sve to vjerojatno se može pripisati činjenici da je album kombinacija arhivskog, odnosno novog materijala. Dosta tog je snimljeno različitih godina, a okvirno 1969.-1974. Prva strana je snimljena u isto vrijeme kad i „Over-Nite Sensation“, dok je druga kombinacija starijeg materijala uz naknadno dodane nove snimke instrumenata. U tipično Zappinom anegdotskom stilu, Jacku Bruceu je pripisano koautorstvo i sviranje basa na „Apostrophe ‘“ iako sam Bruce tvrdi da je cijeli njegov doprinos jedan ton na kontrabasu – i to čak cijeli! Zappa tvrdi drukčije, mada pitanje jest je li se i on sjećao svih detalja ili je sve u izmaglici prevelikih količina kave i cigareta. Uzgred rečeno, ako ne znate tko je Jack Bruce, sram vas bilo! Doduše, zašto onda uopće čitate ovaj tekst? I ja bih se zapitao.

Oglas Oglas

Iako se sve mane znaju osjetiti, album se i dalje isplati preslušati baš zato što se mogu čuti navedena ograničenja nedosljednog snimanja i produkcije. Može poslužiti i kao dobar primjer kako izbjeći slične probleme u budućnosti. Tomu unatoč, „Apostrophe (‘)“ je vrlo dobar primjer kvalitetnog materijala kojeg ni ograničenost same produkcije nije mogla sputati. Mada se bome potrudila.

Godina izdanja: 1974.

Verzija albuma: Originalno američko CSM izdanje

Strana A:
1. Don’t Eat The Yellow Snow
2. Nanook Rubs It
3. St. Alfonzo’s Pancake Breakfast
4. Father O’Blivion
5. Cosmik Debris

Strana B:
1. Excentrifugal Forz
2. Apostrophe’
3. Uncle Remus
4. Stink-Foot