Letarg je svoj nastup započeo oko 21 i 40 pred publikom poznavatelja i ponešto znatiželjnika koji su znali da prije Artanaca sigurno mora biti nešto jako dobro. Letargovci su nas u najmanju ruku iznenadili. Karakteristični su po intenzivnim tekstovima kojima je u interesu ponovno preslušavanje pjesama i razumijevanje istih, do izražajnog bubnja koji nosi cijeli bend. Sinoćnji koncert je bio kao mala promocija novoizašlog prvijenca “Tibor”, a od svih odsviranih pjesama s albuma, “Ja” i “Rebra” su imale najbolji prijem.
Nakon kraće pauze, binu preuzima Artan Lili. Gotovo sat i pol svirke bez puno priče (za koje smo željeli da traju cijelu noć) bilo je ispunjeno s cjelokupnim repertoarom, ili se bar tako činilo. Publika je većinom bila blago plesačkog tipa, ali zato, kao i uvijek do sad, Artanci u Zagrebu zaista ostave srce na terenu. I stariji i noviji materijal dobivali su jednako kvalitetan pljesak, a nije se jednom dogodilo da je Bojan uzviknuo “samo ljubav” tijekom ili pod kraj pjesme. Iako je svatko čekao svoje favorite od pjesama, “Džoni” je sinoć odzvanjao nekako drugačije i kao da se publika itekako mogla poistovjetiti s pjesmom. “Ako stanemo tu” i “Sajko” su zaokružile set svirke. Ipak, bis je bio evidentan, pa su se vratili odsvirati “Jutro”, “Samo ja” i “Najbolje što znam”.
Artan Lili je bend s čijim mislima se lako poistovjetiti. Jednostavnost i prirođeni bunt, zafrkantska nota i strast prema glazbi privlače mnoge pobornike surf i alternativnih rock pravaca. Najradije ih ne svrstavam u ladice glazbenih žanrova jer želim vidjeti što kuhaju dalje i kamo će otići. Samo neka ostanu “nojzična deca” da i mi uz njih možemo rasti, i ‘ko zna, možda jednog dana udružimo snage i napravimo revoluciju koju srce toliko priželjkuje.
Do tada, samo ljubav.