Jedan je od takvih novih projekata i mladi crnogorski bend s beogradskom adresom pomalo mističnoga, ali i poetskoga naziva – Sijenke. Sijenke su sinoć održale promociju svojega debitantskog albuma ”Iz sijenke” i svojim catchy synth pop melodijama ukrašenima gitarskim solažama koje njihovim pjesmama dodaju nekakvu oštrinu, ali i razigranost, uspjele rasplesati zagrebački KSET. Iako su Sijenke idejni projekt dvojice glazbenika, Marka Todorovića i Radovana Raše Raičevića, njihov bend čine još Milan Popović na basu, Luka Sovrlić na bubnjevima te Savo Terzić na sintisajzeru.
No, svoja su prva dva nastupa – onaj u Ljubljani u četvrtak, i dan nakon toga u zagrebačkom KSET-u ipak izveli kao trio jer su se Luka i Savo, nažalost, razboljeli. Činjenica se da je bend odlučio nastupiti bez obzira na sve prepreke, jasno, cijeni, jer nisu htjeli razočarati svoju publiku i praviti komplikacije organizatorima. Nedostatku bubnjara i klavijaturista jednostavno su doskočili matricama koje su puštali u pozadini, a kako bi se pobrinuli za to da njihovi bendovski kolege i prijatelji ne budu zaboravljeni, fotografije njihovih lica zalijepili su na metle koje su čitavo vrijeme bile s njima na stageu.
Zvukovno i osjetilno, Sijenke bi se mogle okarakterizirati kao svemirkocore bend, a simpatična je i sintagma ”crnogorski Svemirko” koju sam, priznajem, načula ispred kluba kada je netko pokušao svojim frendovima objasniti o kakvom je bendu riječ. I sve to, zapravo, ima smisla kad povežete priču s više manje zauvijek i činjenicom da je Bojan Bojko, bivši basist Svemirka, vidjevši u ovim momcima potencijal između ostaloga radio miks i master njihova albuma. S obzirom na to da su album objavili u lipnju ove godine te da im je ovo drugi nastup ikada, bilo je zanimljivo vidjeti kako će publika reagirati na bend i kako će se dečki, kao svježi i mladi bend ponašati na sceni.
U svoj su nas nastup Rašo i Milan uveli introm na gitari i basu, nakon čega im se na pozornici pridružio i frontmen Marko. Dečki su bili vrlo nahajpani te su čitavo vrijeme nabrijavali publiku. Atmosferi je uvelike pridonio Marko koji je skakao po pozornici bez prestanka, zbog čega je čak izazvao i mikrofoniju te se nekoliko puta, čak pomalo nekontrolirano i pod adrenalinom, izderao u mikrofon kako bi izrazio ljubav prema publici, dok je Milan svoju nabrijanost u potpunosti usmjerio na bas, a Rašo je tu unio balans svojim malo ozbiljnijim i mirnijim stavom.
U prvim su redovima, dakako, bile djevojke koje su apsolutno odlijepile na Sijenke, pjevajući pjesme kao da se u potpunosti mogu poistovjetiti sa svakim otpjevanim stihom i kao da Marko pjeva upravo o njima. Pored njih, jednako poneseni uzavrelom atmosferom, našli su se i poneki zaljubljeni parovi u kojima su stihovi pjesama kao što su ”Zlatnik” ili ”Ne mogu da zamišljam” te njihove synth melodije i gitarske dionice probudile vatrene strasti (moguće na lagano gnušanje svih koji su se našli u njihovoj blizini, ali ujedno predstavljajući dokaz utjecaja i moći muzike Sijenki).
Uz oscilacije sanjivosti sintisajzera (koji je u ovom slučaju bio samo matrica s laptopa) i razigranosti gitara, bas i Markov glas unose dozu romantičnosti i mističnosti te izazivaju leptiriće u trbuhu, a uz cjelokupan dojam slatkih nepopravljivih romantika, pokazali su nam i svoju live, divlju i pomalo otkačenu stranu. No, s obzirom na to da album čini samo devet pjesama, a novi nam materijal još nisu htjeli otkriti, oduševljeni reakcijama publike ponovno su nam odsvirali neke pjesme koje je publika htjela opet čuti.
Među omiljenima su se našle ”Prozor” i ”Biću srećan”, a kako sami kažu, oni su čitav koncert izveli upravo iz duše, iskreno i svim srcem zbog čega i jesu uspjeli utjecati na emocije publike. Čini se kako smo sinoć svjedočili samom početku jedne lijepe i slatke glazbene priče. Pred Sijenkama je još čitav put koji ćemo s veseljem pratiti, u nadi da ćemo ih uskoro gledati i slušati u punoj bendovskoj postavi i s novim materijalom!