Nakon što su 2025. prilično trijumfalno priveli kraju koncertom u riječkom HNK, čime su itekako potvrdili ili sad već zacementirali svoj značaj na našoj sceni, imali smo sreće Jonathan u malo proširenijem izdanju dočekati i u Tvornici. Naime, na sceni su ovog puta bile i dvije back vokalistice, a kasnije je cijelu priču zaokružio i saksofonist.
Koncert je otvorila “Battles” s albuma “To Love”, a kroz setlistu smo čuli i neke malo rjeđe svirane pjesme, ili kako ih je Badurina nazvao, neke iz naftalina, na opće oduševljenje fanova. Odmah s početka koncert je primio očekivano žestoku notu. “Have It All”, “Wake Up Call” i “Maggie” su nas rasplesale i raspjevale, upravo onako kako smo navikli. Ruke su bile u zraku a svaka nova pjesma dočekana je povicima i pljeskom. Jonathani u pravilu svaki koncert na kojem smo dosad bili otvaraju žestoko i ne treba im puno vremena da po pitanju atmosfere dovedu vodu na svoj mlin.
Već u prvim pjesmama potvrdilo se da Jonathani u Zagrebu imaju vjernu publiku, koja ih prati pri svakom dolasku. Ne reagiraju samo prvi redovi, pjeva i pleše čitava dvorana, a zadovoljstvo benda kroz čitav nastup bilo je više nego očito. Osmijesi i opuštena komunikacija jasno su pokazivali koliko im znači takva razina povratne energije.
Nakon žestokog početka, ušli smo u nešto mirniji dio koncerta, ako se to uopće može tako nazvati, a tamo nas je uvela “Way To Go” koja je zvučala bogato, a nakon koje su slijedile “Moments”, kao i naša osobna miljenica “Pictures”. Način na koji se pjesma gradi, ubrzava i postaje sve glasnija i intenzivnija, da bi na kraju rezultirala praktički primalnim urlanjem – apsolutno savršenstvo.
“Comin On Hard” bila je uobičajeno hipnotična, a ubrzo nakon nje, na “Hands” se na pozornici pridružio i saksofonist Ivan Kovačić koji je dao dodatnu toplinu izvedbi, učinivši je još raskošnijom.
“Try To Get Even” uvijek prodrma prostorom i testira nam glasnice, pa tako ni jučerašnji koncert nije bio izuzetak. Rasplesano i raspoloženo, s malo simpatičnog nagađanja lyricsa, prema kraju redovnog dijela vodile su nas “Never Meant To Be There” i naposljetku “Falling”, popraćena kratkom pauzom.
Prema kraju večeri čuli smo i “Paperman”, koja je bila ugodno iznenađenje na setlisti. Zvučala je puno i raskošno, gotovo Caveovski. A naravno, za bis je sačuvana i “Heaven”, bez koje setlista ne bi bila potpuna, da bi “Oh My God” potpuno razbacala sve okupljene.
Sve u svemu, još jedan predivan koncert, pun dobrih vibracija, veselja i još bolje glazbe. Kao što to često volimo napisati, njihov loš nastup još nismo doživjeli. Gledajući cijelu večer, možda je sama atmosfera bila nešto smirenija nego što smo navikli, no to nije nimalo “pokvarilo” sam nastup. Dapače, nakon sinoćnjeg nastupa upotpunjenog back vokalima i zvukom saksofona, bilo bi jako lijepo da se replika riječkog koncerta u HNK isplanira i za metropolu. Ne sumnjamo da bi bilo zainteresiranih.
