Predgrupa velikim Jonathanima bio je Big strip gorila (BSG), moderni zagrebački rock bend. Svoj glazbeni žanr nazivaju zoo rockom, a ono što isti nudi su dobri tekstovi na hrvatskom te potencijal prodora nježnog rocka na naše prostore. Isto tako, dokazuju da su hrvatski stihovi i indie rock itekako spojivi, uz dobro promišljeno sjedinjavanje istog. Kako je vrijeme prolazilo, publika je odavala dojam nezainteresiranosti barem do trenutka kada se BSG zvukovno nisu približili Jonathanu. U tom trenutku atmosfera je počela rasti, čemu je i pridonio sve veći broj ljudi koji je polagano punio Tvornicu.
Nakon BSG i kratke pauze, sjedeći dio publike se ustao, a ostatak se približio bini kako bi što toplije i srdačnije dočekali Jonathan. U iščekivanju početka nastupa vratilo mi se sjećanje na njihov koncert od prije 5 mjeseci kada su kao predgrupa Editorsima većem djelu tadašnje publike, kao i meni, bili otkriće godine. U tom trenutku sjećanje se pretvorilo u osjećaj zahvalnosti Jonathanu jer su se našli, spojili i napravili hrvatsku senzaciju za koju vjerujem da će puniti arene i dvorane sa tisućama fanova.
Pozornica je bila uređena u kućnoj maniri ( portret Bliss covera na štafelaju i noćna lampa) jer ipak je Tvornica postala njihov novi zagrebački dom.
Nagrađeni pljeskom, otvorili su nastup s „Mama I’m ready“. Nizali su tako sve dosadašnje uspješnice, ubacivši pokoju novu pjesmu, te izazivali uzbuđenje među publikom sa „Sweat“. Kako vokalist Zoran svoje emocije dočarava čistom karizmom i art plesnim pokretima, gitaristima nije trebalo dugo da ga počnu pratiti u istoj maniri.
„Bliss“ je bila popraćena poznavanjem od strane publike. Izuzev ponekih manjkavosti kod ozvučenja, a Zoranov glas nadmašio je očekivanja kao i razrađena uigranost ostalih članova benda.
„Juvenile“ i „Try to get even“, nedavno objavljeni singlovi, pokazali su se kao pun pogodak i očito odgovaraju afinitetima mnogih, pa su se tako u kratkom roku uvukli u srca fanova, te su sinoć itekako rasplesali prisutne.
Tijekom „Hands“ je atmosfera dovedena do vrhunca, što je olakšalo poziv benda na bis, tijekom kojeg su odsvirali i „Heaven“, novu pjesmu predstavljenu prvi puta na Converse Rubber Tracks radionici 21.veljače. Ona primjetno odstupa od dosadašnjeg stila, zadržavajući melankoliju, ali davajući veći prostor visinama vokala, kao i tekstovni pomak u čistu ljubavnu intimu.
Pjesma „School“ je bila zaslužna za završetak koncertne priču na najbolji mogući način – u eksploziji šarenog vatrometa osjećaja.
Nakon samo godinu dana i tri mjeseca postojanja, Jonathan su digli prašine na sceni kao niti jedan bend u Hrvatskoj. Oni su spoj kvalitete, emocija, lako pamtljivih stihova i dozirane količine buntovništva, koja tijekom live nastupa dolazi do vrhunca.
Iako je Zoran nedavno u jednom intervjuu izjavio kako nisu bend za raju, nekako mi je teško složiti se s time, jer zašto ne bi bili bend za raju iliti mainstream rockeri? Nema ništa loše u tome da svoj rad i trud naplate te pokažu svijetu da se može. Uz sve dosadašnje i buduće promidžbe, sami će sebi dokazati kako su bend, ako ne za hrvatsku, onda za svjetsku raju.
Tekst: Gordana Viboh
28.02.2015.