Jedni su od rijetkih izvođača koji krenu na vrijeme, uz velike uzvike i podršku publike. Iako je Vintage bio popunjen i definitivno prostorno premalen za svu potražnju, uživalo se u intimi koja je vladala. Koncert je po atmosferi više ličio na late-night show sa Zoranom i Lukom, uz puno priča o nastajanju albuma i pjesama te humorističnih komentara i glupiranja po bini. Bez obzira na opuštenost, performans je bio najozbiljnijeg stila. Dobro, osim možda jakni koje su nosili. Započeli su s novim albumom „Moderne veze“ te istoimenom prvom pjesmom i zatim redoslijedno prošli sve. Postojao je strah da će pjevati stvari samo s tog albuma, no kao i uvijek prije, nisu razočarali. Iako je izašao tek prije tjedan dana, tekstovi svake pjesme su se čuli jasno i glasno od publike, što mislim da je iznenadilo i samog Luku i Zorana. Srećom, koncert nije završio krajem „Modernih veza“, već su prešli na dobro poznate stare svirke. Varirali su između prva dva albuma, uz dobru kombinaciju đuskanja i plakanja. Svjetla su se mijenjala u bojama albuma s kojih su pojedinačne pjesme, što je bio zabavan dodatak.
Ono što bih voljela naglasiti jest kako su odali počast studentima Srbije i protestima uz veliki pljesak prije pjesme „Nema ljubavi u klubu“ (ljubav je na ulici) čiji je refren često viđen na natpisima sa studentskih protesta, na kojima su i sami prisustvovali.
Koncert su zaključili s meni omiljenom pjesmom „Nedjelja ujutru“ koja je pogodila notu kraja. No, show nije završio ovdje jer su ostali još neko vrijeme kako bi pričali s fanovima, slikali se te dijelili majice, bubnjarske palice i potpise. Mislim da su nekome čak i tetovažu dizajnirali u jednom trenutku. Iskreno ne znam za ijedan bend koji toliko vidno obožava svoje fanove i ulaže toliko truda kako bi se svatko vratio kući s nekim suvenirom nakon nezaboravnih koncerata.
Uistinu jedinstven koncert i jedinstven bend, čiji se nastupi (pogotovo u ovakvim manjim prostorima) ne isplate propustiti!
