Luka Šipetić kao vođa kvinteta, na gitari i vokalu, Laura Matijašević na basu, Leo Beslać na organu i sintisajzeru, Matej Perić na bubnjevima i Karlo Lugarić na perkusijama u vrt Hale V donijeli su svoje disko orijentalne ritmove i publici predstavili neke od pjesama sa svoja dva albuma – već dobro poznatog ”Tarot Funka” te ”Cosmic Disca”, novog izdanja nastalog za vrijeme karantene. Pretežno instrumentalna uz ponešto zanimljivih vokala, njihova glazba ima sposobnost transportiranja u neke druge svemire i dimenzije. Slušatelji su tako imali mogućnost izbora – biti prisutni i duhom i tijelom, plešući kao na jednoj od najboljih disko žurki, ili odlepršati mislima u najdublje filozofije o svomu biću uz psihodelične melodije u pozadini i okruženje kakvo se u posljednje vrijeme rijetko viđa.
Činilo se kako svi okupljeni udišu te lude, psihodelične melodije i izdišu u ritmu, očajnički upijajući svaku kap glazbe koja je izvirala iz zvučnika. nemanja je donio nešto što nam je svima za kraj ovoga ljeta bilo itekako potrebno. Od ulaska u ”Terru Magicu” pa do samoga kraja svirke prostor su ispunjavale vibracije beskrajnog zena. Zadajući odlučno ritam na uvodu ”The Fool”, bubnjevi su pokrenuli i one koji su na samom početku odlučno i mirno stajali. Zavodljive su gitare na ”Lovers” zagrebačkoj publici priuštile dozu romantike, ali i mističnosti. Kontakt publike i benda koji je sada bio ostvaren, pretvorio se u odnos koji se nastavio graditi na ”The Tower”. Egzotičnim je putevima nastavila voditi ”Kozmik Oyun”, a nama nije preostajalo ništa nego se potpuno prepustiti.
Slijedeći nemanjine korake, dolazimo do nekih još neistraženih dijelova svijeta, ali i prostora reinkarnacije i transformacije. Iako je ”Cosmic Disco” inspiriran Tibetanskom knjigom mrtvih i naizgled ozbiljnim temama, nemanja pruža zabavnu utjehu svakom biću koje ju želi čuti. Lakim, ali raskošnim i nadasve zanimljivim su nas melodijama vodili po rubu do ”onostranosti”. Doživljaje su kroz čitav koncert upotpunjavale i pojačavale vizualne projekcije za koje je bio zaslužan Branimir Štivić. nemanja je svim znatiželjnim dušama vrlo uspješno približio čitav jedan svijet u koji nas zasad jedino glazba i umjetnost mogu transportirati.
Veličanstven je to spoj kultura, zvukova i stilova. Nakon putovanja ,,blizu ničeg, od svega daleko” koje je trajalo, kako se činilo najkraćih sat i pol ikad, izveli su i pjesmu ”Krajolik” koja je zapravo nastala kao dio Lukinog projekta Para Lele, a uklopila se kao savršena odjava i povratak u svijet živih. Bio je to koncert tijekom kojega se energije izmjenjuju i pune, iscijeljuju se duše, a tijela sama đuskaju. Uistinu im imamo na čemu biti zahvalni.