Za početak, možete li nam se na predstaviti? Tko sve čini Željezne pilule?
Željezne pilule čine pet članica. Katja Njari na vokalu, Mihaela Dužnović na back vokalu i ritam gitari, Morena Dobrić na lead gitari, Barbara Cvjetičanin na bas gitari te Marta Goleš Salihagić na bubnjevima.
Koje bendove bi naveli kao svoje uzore?
Najveći glazbeni uzori su nam Hole, Bezzvuka, Deceits, The Cramps, Joy Division i Bauhaus. Doduše to su uzori koji su došli sa samim osnutkom benda, no s upoznavanjem scene novi uzori su nam Pinke Panke, Replicunts i Plastika. Ponajviše zbog njihovog stava na stageu i u backstageu.
Odakle crpite inspiraciju za vaše autorske pjesme?
Za pjesme crpimo inspiraciju iz svakodnevnih frustracija, banalnih situacija i neodgovorenih pitanja.
Koje je vaše mišljenje o domaćoj punk sceni? U proljeće ste nastupali na antifa večeri zajedno s nekim od prvoboraca domaćeg punka – s Motusom i Debelim precjednikom. Kakvo vam je to bilo iskustvo?
Voljele bi da je domaća punk scena jača, glasnija i više politički angažirana. Usprkos tome, ne znači da je nema. Imale smo odlično iskustvo s punk ekipom u AKC Attacku u Zagrebu, Nigdjezemskoj u Zadru i Podrumu u Rijeci. Smatramo da bi više mladih pankera trebalo stvarati zajednice poput njihove. Što se antifa večeri u Močvari tiče, to je bilo predivno iskustvo i svojevrsno postignuće zbog povijesnog značaja Trnjanskih kresova. Spomenuli ste bendove Motus i Debeli precjednik, ali nama je ipak najveća čast bila nastupati s beogradskim bendom Replicunts.
Prošle godine ste nastupale na 16. INmusic festivalu. Što je to za vas značilo? Kakvi su bili dojmovi?
Inmusic proživjele smo u oblacima jer kao većina manjih bendova nismo nikada ni pomišljale da bi tamo mogle ikada nastupati. U svakom slučaju bilo je vrlo toplo iskustvo na kojem smo beskrajno zahvalne i u kojem smo stvarno uživale. Vrlo nam je simpatičan trenutak nakon koncerta kada su mlade djevojke i jedan glazbeni entuzijast iz Poljske tražili fotografiju s nama. Jedan od naših najdražih nastupa!
Što za vas znači punk?
Pank za nas je prije svega zajedništvo, poštenost i borba za pravdu. Vjerujemo da je glavni moto panka “if it hurts someone, it hurts me”, dakle prije svega djelovati na načinjenu nepravdu empatično i glasno. U to spada glazba i bilo koji oblik bunta u umjetnosti kojim se to izražava.
Nedavno ste snimile i EP. Možete li ga predstaviti? Možda navesti jednu pjesmu koja za vas ima poseban značaj.
Nitko nas to nikada nije pitao! Ljudi obično zanemare naš EP budući da nije profesionalno snimljen već je snimljen u maloj garaži na mobitelu. Bez miksa, bez mastera. No nije li to pank? Naš EP je kompilacija svih naših malobrojnih autorskih pjesama i dvije snimke naših uobičajenih ispada na probi. “Sevntin Living” je najbolji prikaz nas u našem prirodnom stanju, kako uživamo i zabavljamo se na probi. Kada snimimo album, koncept će se proširiti, no uvijek će prikazivati nas i našu energiju iz garaže.
Što radite kad ne svirate?
Kad ne sviramo može nas se pronaći na lokalnim gažama, piću u nekoj od naših omiljenih birtija, u knjižnici zakopane skriptama, na svili, skate parku i penjanju, bilo to u penjačnici ili uz brdo negdje blizu granice sa Slovenijom.
Gdje ćemo vas moći poslušati uživo?
Nigdje uskoro! Povlačimo se u našu voljenu garažu kako bismo radile na novim stvarima i nastavile pronalaziti svoj zvuk. Vjerojatno nakon tog u Medici loooool.
Uvijek je zgodno preporučiti dobru knjige. Možete li podijeliti s nama nekoliko knjiga koje su utjecale na vas i možda vas obilježile?
Barbara: iako nisam najveći čitač, draga mi je knjiga “My year of rest and relaxation” autorice Ottesse Moshfegh, iako zvuči poput self help knjige, nije ni blizu. Također volim čitati zineove koje pokupim na gažama primjerice “Feminism as Anarchism” autorice Lynne Farrow koji sam pokupila na ovogodišnjem Monteparadisu.
Katja: jako me veseli ovo pitanje budući da studiram književnost, ali moram priznati da nikad nisam pomišljala o književnosti u kontekst našeg benda. Ako bih morala preporučiti neku knjigu preporučila bih “Pse” od autorice Dore Šustić, mislim da bi se ta knjiga jako svidjela našim slušateljicama.
Morena: knjiga “Anarchy Works” autora Petera Gelderoosa svidjela mi se jer daje konkretne primjere kako anarhija uspješno funkcionira u praksi, bez autoriteta, što se može vidjeti i u našem djelovanju kao benda.
Mihaela: jako volim u slobodno vrijeme čitati knjige, a odkad sam u srednjoj to činim na engleskom jeziku. Osobno sam jedno vrijeme bila pod velikim utjecajem stvaralaštva i života Edgara Allana Poea i to me inspiriralo da napišem jednu od naših pjesama, “Delirij Tremens”. Generalno sam tijekom zadnjih godina našla još puno novih i raznolikih favorita koje sad neću nabrajati jer bi bilo naporno, ali moram reći da trenutno s obzirom na svoje muke zbog prve godine faksa suosjećam sa Sylviom Plath i njezinim klasikom “The Bell Jar”.
Marta: Ove knjige odabrane su kao nastavak pitanja što za nas znači punk. Osobno ih vidim kao ogledalo ideja koje za mene znače alternativnost i aktivizam.
Knjigu “Mi” od autora Jevgenija Zamjatina izabrala sam kao jednu od prvih distopijskih fikcija ikada napisanih, koja je sa užasavajućom točnošću 1921. predvidjela odnose indivudualizma, totalitarizma, te krhku ravnotežu između slobode i konformizma današnjeg društva.
Franz Fanonovo djelo “Prezreni na svijetu” često se smatra jednom od prekretnica u definiranja puta oslobađanja globalnog juga, ali i cijelog svijeta od ekonomskih, kulturnih ali i psiholoških i duboko osobnih poslijedica kolonijalizma.
Roman “Naša gospa od Nila”, spisateljice Scholastique Mukasonga, analiza je Ruandanskog genocida i socijalnih odnosa u godinama koje mu predvode. Pratimo grupu internatskih djevojčica, koje iskušavajući predrasude i stavove svojih roditelja, transformiraju internat u mikrosvijet koji odražava rastuće rasne tenzije i rodno nasilje Ruande i svijeta u 90-ima.
